Svašta pomaloo :)

Zašto je prijateljstvo vrijedno? Zašto je toliko važno imati pravog prijatelja? Evo jedan sastav o tome :-) 

Ljudi kažu da je prijateljstvo najvrednija stvar u životu.Zašto su u pravu? Pa,evo da počnem.
U životu postoji mnogo stvari kroz koje ne možemo prolaziti sami..Ustvari možemo,ali zar nije ljepše proživjeti sa nekim?
Zar nije sve to lakše uz neku osobu/e? Naravno da jeste.
Mnogo ljudi prođe kroz naš život,uzmu šta im je potrebno i odu,jednostavno odu...ali,ostaju oni koji su tu zbog nas,a ne zbog sebe..koji daju,a ne traže zauzvrat,koji su uvijek tu za tebe i uz tebe.Kada naiđe neko takav,ko ti pruži ruku kad ti je teško,ko ti zagolica srce nekim postupkom onda budeš srećan što ti je dodijeljen takav prijatelj u životu. Pravi prijatelj! Pravi prijatelj je neko ko vas poznaje najbolje.Toliko dobro da može da ti pročita misli u svakom momentu,da može unaprijed znati kako ćeš postupiti i osoba koja jedina može odgonetnuti kako se ti zapravo osjećaš. Jer,svi mogu reći „ Dobro sam“,ali samo će pravi prijatelj znati da li si ti stvarno dobro ili su to samo riječi... Pravi prijatelj je osoba koja vas prihvata takvog,sa svim manama i vrlinama. Pravi prijatelj je osoba koja je uvijek tu za tebe,koja te uvijek sasluša..i u dobrim i u lošim trenucima. Osoba koja je uvijek tu da te utješi,da te podigne kada padneš. Bez prijatelja je teško živjeti. Kakav je to čovjek bez prijatelja? Da li je USAMLJEN prava riječ da se opiše to? Ja bih tako rekla...da je taj čovjek većim dijelom SAM.
Prijateljstvo se ne bira,ono zavisi od nas.Mi ne možemo reći:“ Budi mi prijatelj“ već „Biću ti prijatelj!“. A  rečenica:“Ti si mi najbolji prijatelj“ se ne može reći tek tako.To su velike riječi...Najbolje prijateljstvo se treba zaslužiti!
Prijatelj ne može biti svako,niti ih ima mnogo. Ako imaš mnogo prijatelja,znaj da su samo nekoliko prijatelja iskreni i pravi! Ostali su samo tu zbog svoje koristi.
Ako ti udjeljuje samo dobre komplimente,to znači da ta osoba nije iskrena,da to nije prijatelj koga vrijedi čuvati. Pravi prijatelj nije tu samo da sa nama dijeli dobro već i da nam ukaže na loše. To je osoba koja ti kaže baš ono što misli,a ne kako ti želiš da čuješ.
Ta osoba nas svojim kritikama natera da preispitamo svoje odluke,da krenemo na pravi put...a to sve zato što nam želi najbolje! Te kritike bile dobre ili loše se trebaju cijeniti. Svi ljudi prave greške,al’ prijatelji su tu da nam ukažu na te greške i navedu nas da ih ne ponavljamo! Za prijatelje se vezujemo vremenom. Neki se odmah vežu,odmah im priraste za srce..a nekima je potrebno dosta vremena,jer se teško vežu..ali kad se vežu za nekoga,vežu se svim srcem,sa potpunim trudom! On postaje dio nas,osjećamo što i on osjeća,razmišljamo ono što i on razmišlja..
Kada je srećan,i mi smo srećni...kada je tužan,prenese nam veći dio svojih osjećaja. To je,za mene,poenta prijateljstva. Prijateljstvo je trajno jedino ako se obe strane u potpunosti potrude da to prijateljstvo postane jače. Jer,prijateljstva nisu trajna ako jedna strana daje sebe,a druga se štedi. Nije nikome lako kada zna da se samo on posvećuje tome,da se samo on trudi. Onda ta osoba pomišlja da je zapostavljena,da nije voljena. Zato,moramo znati da cijenimo svaki plemeniti postupak,svako saosjećanje sa našim bolom,našom tugom..svaki savjet i toplu riječ.Moramo znati cijeniti jer to sve dolazi iz srca! Nikada se ne smijemo zapitati zašto to radimo,jer ako se stalno preisputujemo, to znači da nije iskreno,da nije od srca.Tad se osjeti nesigurnost u to prijateljstvo..
U pravom prijateljstvu ne smije biti prisutna nesigurnost jer ti,sa pravim prijateljem trebaš osjetiti baš to-sigurnost,sreću,udobnost koju ne možeš dobiti od drugih! Niko te ne može bolje oraspoložiti,nasmijati od pravog prijatelja.Jer,pravi prijatelj zna sve tvoje osobine,zna šta te tačno može nasmijati u bilo kojoj situaciji.
U današnje vrijeme,prijateljstva su površna. Tajne više nisu tajne i skoro je isto da li ćeš tu tajnu podijeliti sa jednom osobom ili sa cijelim svijetom. Sve manje je žrtvovanja,sve je više ponosa.Da,i u prijateljstvu postoji ponos! A on je velika prepreka,on nas sputava u svemu. U pravom prijateljstvu se ponos treba zaboraviti..jer ako se za tu osobu vrijedi truditi,potrudi se! Sve je manje zalaganja,darivanja drugima...Sve je više ogovaranja pa, čak i ljubomore. Sve je više ljudi koji žele da mijenjaju druge,a ne da ih prihvataju onakvim kakvim jesu. Ni zbog koga se ne trebaš mijenjati,ali ako ta neka osobina stvara smetnje,ako koči prijateljtvo,ako će ta promjena ojačati prijateljstvo ,vrijedi se žrtvovati!
 Tajne su tajne! I baš zato što je to tajna..treba se podijeliti sa jednom vrijednom osobom, sa osobom u koju si sigurna,u koju imaš potpuno povjerenje.
Mnogo je lijepo imati osobu koja će te zagrliti onako snažno,sa kojom ćeš osjetiti toplinu toga zagrljaja. Mnogo je lijepo imati osobu koju ćeš prvo zvati kad ti suza krene.Zašto ćeš zvati tu osobu? Zato što znaš da će ti ona tu suzu obrisati...
Da možeš tu osobu nazvati u 3 ujutro,a da se ne naljuti..To je osoba  koju vrijedi čuvati,za koju se vrijedi boriti uvijek,žrtvovati! To je pravi prijatelj!
Ja sebe smatram srećnom osobom jer imam dva najbolja prijatelja koje nisam birala.Valjda su se duše same spojile i privukle...
Dovoljno je znati da bi se tim osobama uvijek našla,i u dobru i u zlu,kao i oni sa mnom. Ja se osjećam ispunjeno jer me te osobe prihvataju onakvu kakva jesam! I da se cijeli svijet okrene protiv mene...vjerujem da će oni ostati uz mene! :)

Kad sam već kod prijateljstva voljela bi da opišem jednu osobu koja mi mnogo znači,tačnije jedno veliko prijateljstvo! ^_____^ 
Najvažnija stvar u životu je imati osobu koja će uvijek tu biti za tebe, u svakom momentu.
Ja imam jednu takvu osobu koja se ne može opisati riječima. Al’ evo ipak, da počnem.
On je osoba koja mi se uvukla u srce za veoma kratko vrijeme. Nisam očekivala da ću ga toliko zavoljeti, ali drago mi je što se to desilo jer mi je uljepšao život.
Nikad u životu nisam srela takvu osobu. On je poseban, drugačiji od svih.
Osobina koju najviše volim kod njega je duhovitost. Al’ to nije samo duhovitost, svi su duhoviti na svoj način. Al’ on... on je duhovit na tako poseban i zanimljiv način. Kad mi suza krene na oči, on tu suzu briše i na lice dolazi smijeh. Smijeh je najvrijednija stvar i zato je on toliko vrijedan u mom životu. Prenosi mi pozitivnu energiju, promjeni me u potpunosti.
Ja sam, zahvaljujući njemu druga osoba.. veselija, pozitivnija, bolja. Kad sam tužna, poslije razgovora sa njim sam tako srećna... Jednostavno, zaboravim razlog zašto sam bila tužna. Kad sam sa njim, zaboravim sve probleme. Kad pogriješim, on mi kaže u čemu sam pogriješila i da mi savjet da sljedeći put bolje postupim. Ja sam uvijek željela neku iskrenu osobu u svom životu, koja će mi uvijek reći sve za moje dobro... koja će znati da kad mi kaže, da se neću uvrijediti nego poslušati i pokušati popraviti te stvari. Zar to nije nešto najljepše? Zar ovu osobu ne vrijedi čuvati? Za njega vrijedi učiniti mnogo stvari... jer bi on učinio isto tako za mene. Sa njim osjećam sigurnost, sreću, udobnost koju ne mogu dobiti od drugih „ prijatelja“. Stavljam navodnike jer se u životu treba imati 1,2 prijatelja za koje se treba vezati, jer će samo oni biti tu za tebe. Samo će oni misliti na tvoju sreću... Ostali te mogu samo povrijediti, razočarati.. kada se skinu maske sa lica! Ja sam sigurna da se to neće desiti sa njegove strane, a nadam se da je i on siguran u moju ljubav, poštovanje prema njemu.
On je osoba u koju imam potpuno povjerenje. Sve mu mogu reći, bez imalo stida, bez straha da će to neko drugi saznati od njega...To je za prijateljstvo najbitnija stvar.
Takođe, za pravo prijateljstvo trebaš imati nešto zajedničko. On i ja imamo isti smisao za humor, razumijemo se u potpunosti... Kad izađemo, nikad nam nije dosadno... imamo dosta tema za razgovor. Jedva čekamo da izađemo, da popričamo, da se ismijemo iskreno. Taj naš izlazak nije gluma, to je stvarnost, ljepota jednog jakog prijateljstva koje će postati još jače.
Ovaj tekst posvećujem tebi, važnoj osobi u mom životu i nadam se da ovo što sam pisala nije bilo uzalud. Ustvari, na tebe vrijedi potrošiti svo vrijeme na ovome svijetu.  I ništa nije uzalud što se tebe tiče! Ovo je znak da mi mnogo znači ovo prijateljstvo, kao i ti! Nadam se da ćeš uvijek ostati uz mene i da će ovo prijateljstvo potrajati, da se sjećamo u budućnosti ovih lijepih trenutaka, lijepih uspomena koje smo imali.
I još nešto. Jedan dio iz pjesme koja je vezana za prijateljstvo, posvećena za najboljeg prijatelja baš kao što je ovaj tekst tebi.

“ Ludi smijeh zbog čega niko ne zna, to je ta naša tajna veza, zajedno mii sada idemo do zvezda“ <3

Sada nešto malo ljubavnoo...za one koji su BILI u dugoj vezi,a još uvijek osjećaju nešto prema toj osobi,još uvijek se sjećaju svih divnih trenutaka koji se možda nikada neće ponoviti :/
                                                             ....

Posle duge veze tebe više nema... Nema više nas. Zašto?
Ponekad se pitam zašto je to tako i zašto sam tako nesrećna.
Al’ onda shvatim, nisam nesrećna, imam ljude koji me iskreno cijene i vole onakvu kakva jesam. A on to nije.
Uprkos tome, ti mi fališ. Fali mi sve tvoje...
Svaku noć kad legnem, ne mogu da zaspim jer mi ti prolaziš kroz misli...pokušavam da ne mislim na tebe, al’ uzalud. Ti si i dalje tu.
U glavi mi je sve ono što smo imali,  što sada nemamo i što možda nikad nećemo imati. U glavi su mi naši izlasci koji su bili stvarnost, ljubav koja je trebala biti jača, koja je trebala opstati. Al’ nije...
Zamišljam kako me grliš onako snažno, kako samo ti znaš.
Osjećam toplinu toga zagrljaja i sjećam se kako mi je taj zagrljaj značio, previše. I sad bi mi značio, al’ ga nema. Zamišljam kako se tvoje usne spajaju sa mojim. Sjećam se tih mekih usana i načina na koji si me ljubio. Sada bi to bio samo prijateljski poljubac u obraz...
Sjećam se trenutaka kad me naljutiš, pa ja se okrenem i glumim da sam ljuta.. A ustvari, samo sam čekala da mi priđeš, da me zagrliš i kažeš da to nisi mislio, da me voliš najviše.
Onda suza krene. U glavi se i dalje vrti film nas dvoje srećnih, zaljubljenih... Onda zaplačem sve jače i jače. Tad’ se samo čuju jecaji jedne povrijeđene žene koja i dalje voli na isti način kao prije, koja se i dalje nada da će sve biti kao prije..osobe koja se još nije pomirila da ti nisi tu, ustvari ti jesi tu... duboko urezan u mom srcu!                                   

"Ne zaboravi da me smiriš svojim glasom, da me uvjeriš da sam tvoja i sigurna svojim rukama, da me držiš na dlanu i budeš mi oslonac da poletim i da me nakon toga ispruženog dlana čekaš ako budem padala. Volim to malo srce sa tvoje strane usana, volim taj dio na lijevoj strani koji glasno priča našu priču i volim sve što ti pripada. Sa tobom volim i sebe. A ti ne zaboravi da me voliš, da me voliš i prije i poslije kiše; i prije i poslije duge; i prije i poslije sunca; i prije i poslije vremena... Jer, vjerujem da nešto postoji i iznad vremena - postoji ljubav."

Četvrtak : Sad kad je stigao raspust koji smo toliko čekali život se mijenjaa :)
 Tako sam i danas prespavala cijelo jutro kao i obično. Majka me budi sa deranjem oko 1 i po. Inače bi spavala dužee :) Govori kako se trebam uozbiljiti,da ne mogu tako,bla bla. Ja ne marim za to,došlo je ljeto,šta trebam? Da se smaram? Ne,hvala! Sinoć sam do 3 sata provela dopisujući se sa drugom sa kojim ni nikad nije dosadno. Kada sam legla u krevet,nastavili smo se dopisivati negdje do 4 sata. Oboje nismo mogli zaspati,valjda je ova vrućina uzroook :O. Poslao mi je jednu poruku koja glasi: Kakvi smo mi degeni! Ja sam se složila sa tim,a on mi je napisao "Kako su prije bila sretna vremena,odeš vani,igraš fudbal od 2 do 5,dođeš kući,odmoriš se do 7 i fino u krevet" . Al' sad fejsbuk koji je toliko popularan,sve je drugačijee! Stavila sam slušalice,upalila omiljenu pjesmu i napokon zaspala uz njuu. Planirala sam da idem na bazen kao i svako poslepodne,ali ipak sam odlučila da ostanem u kući čitajući jednu ljubavnu knjigu. Malo da mi se otvore emocijee xD ! Pošto neću ići na bazen biću odmorna za grad :D
Moći ću da obučem haljinicu jer ću biti odmorna i dobro raspoložena.Kako ću se obući za grada većinom zavisi od raspoloženjaa.Nadam se da ću biti raspoložena večeras... :)  Nadam se da ću se večeras u gradu sa dvije drugarice odlično provesti i da neću vidjeti neke ljude koji mi idu na živcee :O Kad smo već kod tih "ljudi" (ako se mogu tako nazvati),sad ću podijeliti jedan sastav koji sam pisala to jedno veče kad sam bila nervozna. Iznervirale su me u gradu neke osobe,pa sam došla kući u kritičnom stanju. Derala sam se na brata,da bi se istresla na nekome. Onda sam odlučila da napišem nešto na temu toga,da izbacim sve iz sebe. I bilo mi je lakše posle toga! :) Pa evo sastav :-* 
                                                          :-DDDDDDDDD
Mnogo puta se svako od nas zamisli i tako misleći,gledajući u jednu tačku,zapita se: Može li se vjerovati ljudima oko nas? Od onih manje bliskih do najbližih osoba? Pa evo,ja ću napisati sastav o tome uzimajući u obzir moje iskustvo
Iz moga iskustva mogu reći da se vjerovati ne smije nikome tako lako. Šta znači to „tako lako“? Ustvari,hoću reći da se treba vjerovati ljudima koje znaš duže vrijeme i u koje možeš biti siguran u potpunosti,bez imalo strahovanja da će ti okrenuti leđa,ili da će te izdati. A ostalim ljudima...naravno da ne! Kad-tad,svako pokaže svoje pravo lice. Ako znaš da od početka procjeniš barem polovinu toga lica,u najgorem slučaju više lica, onda si srećan čovjek. Ne trebaš strahovati da ćeš se razočarati,jer unaprijed znaš da se to nekad može desiti.

Čovjek je čovjeku vuk. Ljudi su najveće zlo!
Mi ne želimo da to bude tako,ali to je činjenica. I sve više ljudi se uvjerava u to,svaki dan sve više i više.Sve više upoznaje ljude i shvata da nisu svi dobri ljudi,da nemaju svi dušu.Upoznaje ljude koji ustvari nisu ljudi.Ko zna hoće li to ikada biti! Čovjek se može promjeniti,ali ni to nije moguće preko noći. Za to je potreban trud i velika volja,jer to nije mala stvar, ta promjena znači drugi čovjek... Ustvari,da li možeš biti siguran u svakom momentu da se promjenio? Da li možeš biti siguran da mu trebaš povjerovati?
Naravno da ne možeš. Zato ne vjeruj,nego testiraj tu osobu sve dok ne budeš siguran da je ta promjena iskrena.

Tužna je činjenica da živimo u teškom vremenu. U vremenu,mjestu gdje se izdajstva na nivou prijateljskih odnosa podrazumijevaju,a pogotovo ljubavne prevare. Takođe,živimo u vremenu kada imamo dosta problema i muka, a na muci se poznaju junaci. Kada si u teškoj situaciji..najbolje se može vidjeti ko ti je pravi prijatelj. Taj neko može otići,pustiti te na miru..ali s’ druge strane,može biti uz tebe u tako teškim trenucima. Drugim riječima,u teškim trenucima svi pokažu svoje pravo lice. Neki pokažu lošu stranu lica,a neki ipak pokažu dobru stranu! Zato se više treba posvetiti i više treba vjerovati ovoj drugoj grupi,ljudima koji pokažu svoju dobrotu u teškim momentima. Lični interes je nešto što se većinom pokaže u takvim situacijama. Ljudi pokažu da,ustvari,samo na sebe misle,rade stvari da njima bude dobro,a na taj način spletkare jer imaju koristi od nas ..a mi? Mi smo u toj priči izuzeti i potpuno nebitni. Nije ni čudo zašto se broj ljudi kojima je sve teže vjerovati drugima i kojima je teže naći osobu na koju će se osloniti sve više povećava. Taj se broj sve više povećava jer većina ljudi prođe kroz to,iskusi to. Znači,ima iskustva sa tim! Imati iskustva sa tim je dobra stvar. Jer,kad shvatiš kakvi su ljudi ustvari tj. kad se razočaraš u nekoga,shvatiš da si napravio jednu veliku grešku jer si vjerovao tim ljudima.A kad shvatiš da si napravio grešku,manja je vjerovatnoća da ćeš je ponoviti. Tada postaješ pametniji,opreznije biraš ljude oko sebe. Jednostavno,dijeliš ljude sa kojima ćeš sve dijeliti: tajne,provode,savjete..., za koje ćeš se vezati bez straha, i dijeliš ljude sa kojima ćeš biti na distanci. Trebaš da znaš da prepoznaš sa kim treba biti na distanci. Većina se zezne,i stavi u grupu „nebitnih“ ljudi ljude koje će ti možda najviše pomoći. Ali da bi znao to,trebaš da znaš da procjeniš ljude. Kako ćeš znati da procjeniš ljude većim dijelom,a da ne pogriješiš? Pa...ja mislim da će to najbolje uraditi ljudi koji imaju velikog iskustva sa lošim ljudima,razočarenjima,zabijanjem noža u leđa. Iako je to tužno,sve je više toga u današnje vrijeme. Čak i najbolji prijatelj ti može zabiti nož u leđa,a da se ni ne nadaš. Takav je život,a mi kroz sve te situacije,ljude oko nas: dobre,loše..učimo! Te situacije ti pomognu da shvatiš da je život veoma surov,da kroz život trebaš prolaziti veoma oprezno, pametno,lukavo, ali što je najvažnije pošteno!

Kao što učimo kroz greške,tako isto učimo na primjeru loših ljudi. Kako učimo? Jednostavno,gledaš te ljude..gledaš njihove loše osobine i nastojiš da nikada ne budeš kao oni! Težiš da budeš mnogo bolji od njih,oni te čine mnogo uzvišenijom osobom od njih. Jer,ti to jesi! Kada se sagleda među tim prijateljima,ljubavima ( jedino ako to nisu prava prijateljstva,prave ljubavi) najsigurnija luka nam je porodica. Krv je krv i baš zato kažem da je to najsigurnija luka! Roditelji su jedine osobe koje žele da postaneš bolji od njih!
Veoma je važno imati mjeru u povjerenju i uvijek neki dobro opravdan razlog zašto baš u tu osobu trebamo imati povjerenja.
Ali,čak i tada to povjerenje treba biti sa dozom rezerve.I tad trebamo biti oprezni,jer ko zna šta nam život donosi! Ti nikada nećeš biti nikome važniji od njega samoga,kao što meni niko ne može biti bitniji od mene same. Ti za sebe vrijediš najviše,ali se brineš i za druge ljude koji ti znače.
Tajna povjerenja u druge je stavljanje sebe ispred njih.Da procjeniš kome treba vjerovati,ali vjerovati u mjeri... da ne bi došlo do najgoreg osjećaja,a zove se: razočarenje! Ima li goreg osjećaja od toga kad te povrijedi,razočara osoba za koju biste ruku u vatru stavili? Za koju ste očekivali da to nikada,ali baš nikada neće uraditi? Kako god,ovo je jedan od najgorih osjećaja.Ali,moje mišljenje je da smo većim dijelom mi krivi jer smo bili toliko „naivni“ da vjerujemo previše,da se toliko vežemo za tu osobu. Ali,kao što sam rekla,na greškama se uči!
Naravno,najbitnije je da vjeruješ sam sebi. Tajna povjerenja u sebe je stalno preispitivanje ličnosti!
Ja,mogu reći da sam shvatila mnoge stvari u životu.Dok je prolazilo vrijeme sve sam više upoznavala ljude..sve sam više gledala njihove loše strane.Ti ljudi su mi se počeli gaditi i često sam se pitala: Zar i ovakve osobe postoje? Tužno,ali istinito.
Takođe...imala sam mnogo prijatelja u životu,tj. imam i sad. Ali,razlika je u tome što sam naučila da te ljude, prijatelje odvajam. Jednostavno,napravila sam krug ljudi za koje znam da će uvijek biti tu za mene i u dobru i u zlu i krug ljudi kojima ću se javiti,popričati sa njima ,ali ne posvetiti u potpunosti. Shvatila sam da ti toliki prijatelji u životu ništa ne znače. Jer,nisu ti svi prijatelji,to su samo osobe oko tebe za koje misliš da ti uljepšavaju život,a ustvari tvoj život mogu uljepšati samo pravi prijatelji,samo osobe kojima je stvarno stalo do tebe. Nije bitan broj,bitan je kvalitet tih ljudi!

Mnogo mi je drago što su me neke situacije,ljudi naučili. Voljela bi da me još mnogo šta nauči,navede na razmišljanje u ovim godinama,da bi mogla da postupam potpuno ispravno u većim godinama! A to je bitnije! Tek u tim godinama vidimo šta je život. Tek tad..vidimo koliko znači život...

  Samo osmijeh tvoj mi treba                      
  Ja sam srećna kad si srećan
  Ne budi tužan,dajem ti ljubav                            <3
  I gdje god da si od bola te čuvam!

Molim srce da prećuti reči što bi ht'elo reći
Ali ne ume,izdaje me i opet trči tebi
I samo nebo zna koliko suza ću još proliti
Koliko ću te čekati i za tebe se moliti                     <3
A ne brini za mene i zato što sam ja tužna
I gdje god bio ljubavi,znaj da ja te čuvam
Nemom filmu daješ ton,crno beloj slici boje
Ti si razlog za osmeh,ti si razlog sreće moje!A kad zafališ mi u sećanjima tražim te
Ja ću čekati da vratiš se,u korak znaj da pratim te          <3
Suze oprosti i kraj mene ostani
Mi nismo kao ostali,znaš da mi bismo opstali!
LISTEN TO YOUR HEART!

P.s
I love you,but I love me more!

 I need you soo soo much!       

 

• Jedan datum, jedan dan, jedno mjesto. Milion            
•             emocija,uspomena....
  
  
  Onda si se ti pojavio kao da si magija,i za noć uradio da se opet rodim jaa... 

Sve si mi ti,reci da si moja reci mii <3                      A kad mi dođeš tii..                                   :-DD                                                
Samo da čujem iako već znam... :)                            I osmijeh vratiš miii....^_______^

                                 
                                            PATETIKA CURI IZ MENE! :O xD 

Sad mi je došla mala želja da napišem nešto ljubavno,da istresem svoje trenutne osjećaje na papiru.Više bi rekla da mi je došla jedna velika slabost. Znate onaj osjećaj kada se raznježite,kada samo želite da pošaljete poruku osobi koju volite,kažete sve što vam je na srcu? Oh,ja mislim da svi to znaju. To se zove slabost. Međutim,meni takva vrsta slabosti nije trenutno došla. Valjda zato što nemam kome poslati poruku,nemam osobu koju volim na taj način. Iskreno,uveče mi dođe osjećaj tj. želja za nekim pored sebe ,nekom muškom osobom koja će me zagrliti snažno. Osobu sa kojom ću osjetiti toplinu zagrljaja,da mi zbog tog zagrljaja prođe struja kroz tijeloo... Posle moje prve veze,prve ljubavi nema niko ko mi je zagolicao srce! Možda,još uvijek kada on prođe ulicom mene trema uhvati. Ali,to je samo mala količina. Kako da mi bude svejedno kada vidim osobu sa kojom sam imala nešto,lijepe uspomene a uz to mi je ta osoba prva ljubav,prva osoba koja mi je pokazala,dokazala da nisam više djevojčica..koja mi je otvorila moje skrivene emocije!?
Ali,nema se šta o tome pričati. On i ja smo sada stranci. Stranci sa uspomenama...
Sada,samo želim nekoga novog ko će mi dokazati da nisu svi isti.Želim osobu koja će mi dokazati ljubav na neki lijep,umirujući način, a ne onako kako je to moj bivši pokazao. Želim da osjetim ljubav u ovim mladalačkim godinama. Jer,ne kažu džaba da su ljubavi u ovim godinama najljepše i da se zauvijek pamte!
Ja ću pamtiti ovu vezu kakva god da je bila i bez obzira kako se završila. Naučila me je mnogim stvarima,promjenila me je...
Želim nekoga koji će učiniti da me sama pomisao na njega oraspoloži,nabaci mi osmijeh na lice. Al' onaj iskren osmijeh,da svako prepozna da je on tu zbog njega. Želim da se zaljubim, da osjetim leptiriće u stomaku. Želim da imam neku osobu da mogu njeno ime šarati po papiru i ispisivati ljubavne pjesme. Naravno, da uz svaku tu pjesmu koju napišem mislim na njega. Pronalazim njega u tim riječima...Voljela bi da bar na kratko osjetim da me neko voli,ali onako istinski. Bar na kratko da,jednostavno lebdim u njegovim poljupcima i zagrljajima...
Da me prođe struja dok slušam dvije riječi: " Volim te" ...
Neki to sve imaju,ali veći broj ima,ali kao da nema.Ni sami ne znaju da li je to iskrena ljubav ili nije. Nisu sigurnu u tu osobu. Strahuju zbog onoga što se može desiti.
Ali,kada malo bolje razmislim... Šta dolazi posle ljubavi? Šta se desi kad ostaneš sam,povrijeđen,slomljen?
Možeš uživati neko vrijeme,ali pitanje je koliko će trajati to uživanje!? Svo to vrijeme,uživaš,lebdiš, ne misliš ni na šta drugo,uzvisiš se jer imaš tu osobu pored sebe...Ali kad dođe kraj,tu je kraj tvoje radosti,tvoga osjećaja koji je prije bio prisutan.. Bar jedno mora da pati! Posle svega toga,ostaju ti samo uspomene,a one...misle na nas. U glavi ti se vrti film iz prošlosti .. svi divni trenuci. Samo se nadaš da će doći dan kad će ti postati svejedno,kad će,napokon,doći kraj tvoga bola,tvojih suza! Zato je ljubav surova! Ustvari,nije uvijek. Ne završava se svaka ljubav tako. Ako je ljubav PRAVA, ona ostaje. Zato je prava,zar ne? Ta ljubav će biti jača od svega: od ljubomornih ljudi,od svađa..! Za tako nešto svako živi!

Eto,to je taj sastav pun osjećaja koji dolazi iz srca. Ništa od ovoga ne bi bilo sada tu,da mi nije došao neki osjećaj uveče,neka potreba da izbacim sve iz sebe. Da,noću je najgore! Tada ti se sve skupi,preplave te sjećanja,emocije sa svih strana! Nešto te stegne u grudima da misliš da nećeš moći izdržati. Noć je najgora!
Ali,sutra je novi dan koji treba iskoristiti najbolje moguće! :))))

                   

Love,love,love Hajde priđi mi,ja brojim do 3!

                       Samo pogled,osmijeh.Ništa više nije potrebno! ^^